Gubitak i tugovanje

Ivana Šuša, psihoterapeut i supervizor
Psihoterapijski pravci se razlikuju po učenjima i tehnikama, ali dijele osnovne elemente, a uspjeh terapije najviše ovisi o kvaliteti odnosa između klijenta i terapeuta. Geštalt terapija je egzistencijalna i holistička, fokusira se na klijentovu svijest o vlastitim osjećajima i okolini, čime potiče uvid, samoprihvaćanje i kvalitetnije odnose. U geštalt terapiji tehnike ovise o terapeutu i klijentu, a cilj je povećati klijentovu svjesnost i odgovornost, kako bi mogao birati iz pozicije svjesnosti i tako poboljšati svoj život.
“Ne postoji smisao u samom gubitku. Smisao stvaraš ti – time kako nosiš sjećanje na ono što si volio.”
Viktor Frankl
Kako prepoznati simptome i pronaći podršku
Gubitak bliske osobe jedno je od najtežih iskustava koje možemo doživjeti. Tugovanje je prirodan odgovor na takav gubitak, ali za mnoge može biti zbunjujuće, iscrpljujuće i dugotrajno. U ovom kratkom  pregledu saznajte kako prepoznati simptome tuge, kada potražiti pomoć i koje su mogućnosti podrške dostupne.
Što je tugovanje?
Tugovanje je emocionalna, fizička i psihološka reakcija na gubitak. Iako se najčešće povezuje sa smrću voljene osobe, može se javiti i nakon razvoda, gubitka posla, zdravlja ili kućnog ljubimca (o gubitku i tugovanju zbog bolesti i smrti kućnog ljubimca više pročitajte na mom blogu).
Uobičajeni simptomi tuge
Tuga se može manifestirati na različite načine, uključujući:
1.
Emocionalni simptomi: tuga, ljutnja, krivnja, tjeskoba
2.
Fizički simptomi: umor, nesanica, promjene apetita, bolovi u tijelu
3.
Kognitivni simptomi: zbunjenost, teškoće s koncentracijom
4.
Ponašajni simptomi: povlačenje iz društva, izbjegavanje podsjetnika na gubitak, svakodnevno i višesatno posjećivanje groba preminuloga
Važno je napomenuti da su ovi simptomi normalni i očekivani u procesu tugovanja.
Kada tugovanje postaje problematično?
Za većinu ljudi, simptomi tuge postupno se smanjuju tijekom vremena, a nema ni jedne ozbiljne knjige koja piše o toj temi a da govori o tome koje je to konkretno vrijeme, za svakog je ono individualno. Međutim, kod nekih osoba tuga može postati dugotrajna i ometati svakodnevno funkcioniranje. Ovo stanje poznato je kao prolongirani poremećaj tugovanja.

Prema Američkom psihijatrijskom udruženju (APA), dijagnoza prolongiranog poremećaja tugovanja postavlja se kada intenzivna tuga traje duže od 12 mjeseci kod odraslih, uz prisutnost simptoma kao što su:
1.
Stalna čežnja za preminulom osobom
2.
Intenzivna emocionalna bol
3.
Osjećaj besmisla ili praznine
4.
Poteškoće u ponovnom uključivanju u životne aktivnosti
Ovo stanje može povećati rizik od depresije, anksioznosti i suicidalnih misli.
Kako pronaći podršku?
Ako osjećate da tuga preplavljuje vaš život, važno je potražiti pomoć. Opcije podrške uključuju:
1.
Psihoterapiju: rad s terapeutom može pomoći u obradi emocija i pronalaženju načina za prilagodbu na život bez voljene osobe.
2.
Grupe podrške: dijeljenje iskustava s drugima koji prolaze kroz slične gubitke može pružiti utjehu i razumijevanje, grupa može imati nevjerojatnu snagu.
3.
Samopomoć: Prakticiranje tehnika opuštanja, vođenje dnevnika i briga o fizičkom zdravlju mogu pomoći u procesu tugovanja.
Tugovanje je individualno iskustvo koje nema univerzalni vremenski okvir. Važno je biti strpljiv prema sebi i potražiti podršku kada je potrebno. Ako osjećate da tuga ometa vaš svakodnevni život, ne oklijevajte potražiti pomoć stručnjaka.