Supervizija u psihosocijalnom radu

Supervizija je profesionalna usluga pomoći i podrške u radu namijenjena stručnjacima koji se bave psihosocijalnim/pomagačkim radom, npr. socijalnim radnicima, psiholozima, učiteljima, profesorima, policajcima, liječnicima, medicinskim sestrama, djelatnicima zatvorskog i probacijskog sustava i drugim stručnjacima koji se osjećaju pogođeni procesima rada, doživljavaju stres, burnout te žele sačuvati svoje zdravlje.

Namijenjena je i pomagačima koji žele razvijati svoje stručne kompetencije. Obično se supervizija pruža grupno u dinamici jednom u tri do četiri tjedna tijekom ciklusa od 10 do 12 susreta, 4 do 10 pomagača, ali je dostupna i individualno.

Ajduković i Cajvert (2004.) superviziju definiraju kao "proces razvoja stručnjaka kao reflektirajućeg praktičara. To je kreativni prostor u kojem stručnjak u zajedništvu i suradnji sa supervizorom uči iz svojih iskustava, traži vlastita rješenja problema s kojima se susreće u radu, uključujući djelotvornije suočavanje sa stresom, sagledava korisnikovu situaciju i njegove resurse, svoje misli, osjećaje i vlastite resurse te odnos s klijentom iz različitih perspektiva. Integrirajući te različite aspekte profesionalne situacije, supervizor stvara pretpostavke da djeluje kao profesionalno kompetentna osoba. Tako supervizija osigurava kvalitetan rad s korisnicima psihosocijalnog rada."

Ova definicija ukazuje na superviziju kojoj je u fokusu rada stručnjak/pomagač, njegov odnos s korisnikom, njegov osobni i profesionalni razvoj pri čemu se naglašava važnost dijalektičko - iskustvene metode i reflektiranja.

Dogovorite termin