“Trauma nije ono što nam se dogodilo, nego ono što nosimo u sebi kao posljedicu onoga što nam se dogodilo.”
Gabor Maté
Psihička trauma (ili psihološka trauma) ozbiljan je emocionalni odgovor na izuzetno stresan događaj ili niz događaja. Iako je trauma univerzalno ljudsko iskustvo, njezin utjecaj na psihičko zdravlje varira od osobe do osobe.
Što je psihička trauma?
Psihička trauma je emocionalna rana koja nastaje kada je osoba suočena s iskustvom koje nadilazi njezine kapacitete za obradu i nošenje sa stresom. Trauma može biti rezultat:
1.
fizičkog ili emocionalnog zlostavljanja
6.
zanemarivanja u djetinjstvu (kronična trauma)
7.
iznenadnih promjena i događaja koje izazivaju osjećaj bespomoćnosti
Što je psihička trauma?
Akutna trauma nastaje nakon jednokratnog događaja, dok kompleksna trauma uključuje ponavljane i dugotrajne traume, najčešće u djetinjstvu. Sve se češće u stručnim krugovima spominje i razvojna trauma, koja nastaje kao posljedica narušenih ranih odnosa i emocionalne deprivacije.
Koji su simptomi psihičke traume?
Psihološka trauma može izazvati niz emocionalnih i tjelesnih simptoma. Prema DSM-5 (Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje), najčešći simptomi uključuju:
1.
anksioznost i panične napade
2.
flashbackove i noćne more
3.
hiperpobuđenost i osjećaj stalne opasnosti
4.
povlačenje, depresiju, osjećaj praznine
5.
problemi sa spavanjem i koncentracijom
6.
somatizaciju- fizičke simptome bez jasnog medicinskog uzroka
Koji su simptomi psihičke traume?
U mnogim slučajevima trauma može dovesti do razvoja PTSP-a (posttraumatskog stresnog poremećaja), osobito ako su simptomi dugotrajni i narušavaju svakodnevno funkcioniranje.
Kako trauma utječe na tijelo?
Psihološka trauma može izazvati niz emocionalnih i tjelesnih simptoma. Prema DSM-5 (Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje), najčešći simptomi uključuju:
Koji su simptomi psihičke traume?
Istraživanja iz područja neurobiologije traume (npr. radovi Bessela van der Kolka i najnovije studije iz 2023./2024.) pokazuju da trauma mijenja način na koji mozak obrađuje informacije. Aktivnost amigdale (centar za strah) ostaje povišena, dok prefrontalni korteks (odgovoran za regulaciju emocija) slabi. Trauma se pohranjuje i na tjelesnoj razini – poznato kao “tijelo pamti”.
Zato mnogi ljudi s traumatskim iskustvom imaju kronične bolove, probavne tegobe, srčane smetnje ili autoimune bolesti.
Kako se liječi psihička trauma?
Liječenje traume uključuje psihoterapiju, tjelesno orijentirane metode i, u nekim slučajevima, farmakoterapiju. Učinkoviti psihoterapijski pristupi uključuju:
1.
Geštalt psihoterapija - Geštalt pristup pomaže klijentima osvijestiti tijelo, emocije i misli u sadašnjem trenutku. Fokus je na regulaciji emocija i uspostavljanju kontakta sa sobom i okolinom. Terapijski odnos u sigurnom okruženju omogućuje ponovno iskustvo traume, ali ovaj put s podrškom, u sigurnim terapijskim uvjetima.
2.
EMDR terapija (Eye Movement Desensitization and Reprocessing) - Preporučena za PTSP, EMDR koristi bilateralnu stimulaciju (npr. pokrete očiju) za obradu traumatskih sjećanja.
3.
Somatske metode (SE- Somatic Experiencing, TRE, itd.) - Usmjerene na oslobađanje traume iz tijela, ove metode prate prirodne biološke mehanizme za regulaciju stresa.
4.
Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) - Učinkovita za regulaciju misli i ponašanja povezanih s traumatskim iskustvima.
Može li se trauma u potpunosti izliječiti?
Iako se rana možda nikada ne izbriše potpuno, psihička trauma se može iscijeliti u toj mjeri da osoba ponovno uspostavi osjećaj sigurnosti, kontrole i povezanosti. Terapija omogućuje da se traumi pristupi bez preplavljujuće boli, a da život ponovno postane cjelovit.
Kada potražiti pomoć?
Ako imate osjećaj da vas neka prošla iskustva sputavaju, ako vam tijelo šalje signale kroz napetost, tjeskobu ili umor, ili imate osjećaj da se “nešto u vama nikad nije oporavilo” - to može biti znak da trauma traži svoj prostor za iscjeljenje. Potražite stručnu pomoć -psihoterapija vam može pomoći vratiti osjećaj ravnoteže.
Učestala pitanja klijenata, kada je riječ o traumi
1.
Može li trauma nastati i bez “velikog” događaja?
Da. Trauma ne mora nastati samo nakon iznimno teških događaja. I “male” traume (poput emocionalne zanemarenosti ili ponižavanja) mogu imati dugotrajne posljedice.
2.
Može li dijete doživjeti traumu iako se “ništa strašno” nije dogodilo?
Može. Djeca imaju osjetljiv živčani sustav. Odsustvo emocionalne podrške u ključnim razvojnim fazama može biti izrazito traumatično.
3.
Koliko traje oporavak od traume?
Nema takve pametne knjige ili stručnjaka koji može sa sigurnošću odgovoriti na ovo pitanje. Ovisi o dubini traume, podršci koju osoba ima te pristupu liječenju. Neki se oporavljaju u mjesecima, a neki godinama.
Zaključak
Psihička trauma nije znak slabosti, nego posljedica kapaciteta našeg uma i tijela da prežive teško iskustvo. Kroz terapijski proces moguće je ponovno uspostaviti kontakt sa sobom, vratiti osjećaj sigurnosti i krenuti putem iscjeljenja.
