“Strah je prirodna reakcija na približavanje istini.”
Pema Chödrön
Strah je univerzalna emocija koja igra ključnu ulogu u ljudskoj evoluciji, pomažući nam prepoznati i reagirati na prijetnje. Međutim, kada strah postane kroničan ili prekomjeran, može negativno utjecati na mentalno i fizičko zdravlje. U suvremenom društvu, globalni događaji poput pandemije COVID-19 i ratnih sukoba značajno su povećali razinu straha među populacijom.
Strah od pandemije COVID-19
Pandemija COVID-19 izazvala je širok spektar strahova, uključujući bojazan od zaraze, gubitka voljenih osoba, ekonomske nesigurnosti i promjena u svakodnevnom životu. Istraživanja su pokazala da su mjere socijalne izolacije i ograničenja kretanja dovela do povećane razine stresa, anksioznosti i depresije među stanovništvom.
Strah od ratnih sukoba
Ratni sukobi, poput aktualnog između Rusije i Ukrajine, izazivaju strah ne samo kod direktno pogođenih populacija, već i kod ljudi u drugim zemljama pa i kod nas. Neka istraživanja ukazuju na to da su žene iskazivale višu razinu straha od rata, dok su muškarci češće konzumirali vijesti vezane uz sukob. Također, osobe s većim strahom od rata pokazivale su niže zadovoljstvo životom i lošije psihičko funkcioniranje.
Uloga medija i društvenih mreža
Društvene mreže i mediji imaju značajan utjecaj na percepciju straha. Stalna izloženost negativnim vijestima može pojačati osjećaj nesigurnosti i anksioznosti. Kako su društvene mreže postale svakodnevni mediji komunikacije, one značajno utječu na stavove i ponašanje pojedinca te se njima treba pristupati odgovorno i umjereno. Dovoljno se informirati jednom dnevno, a sve ono što je napisano i objavljeno uzimati sa zdravom dozom kriticizma. Sve što čitate prosto nije istina. Informirajte se iz pouzdanih izvora.
Strategije suočavanja sa strahom
Kako bismo smanjili negativne učinke straha na mentalno zdravlje, preporučuje se:
1.
Ograničiti izloženost negativnim vijestima: pratiti vijesti iz pouzdanih izvora i izbjegavati prekomjernu konzumaciju informacija koje mogu povećati anksioznost;
2.
Prakticirati tehnike opuštanja: vježbe disanja, meditacija i fizička aktivnost mogu pomoći u smanjenju stresa te u podizanju hormona sreće (na pametnim satovima i mobitelima dostupno je hrpu aplikacija kojima se možete poslužiti, ovisno o tome s koliko vremena raspolažete, da ne spominjem youtube i slično)
3.
Održavati socijalne kontakte: Povezivanje s obitelji i prijateljima pruža osjećaj podrške i sigurnosti (to je uvijek prvi krug psihološke pomoći, ukoliko uživamo zdrave odnose sa značajnim drugim osobama);
4.
Potražiti stručnu pomoć: Ako strah postane preplavljujući i ometa svakodnevno funkcioniranje, savjetovanje s psihoterapeutom ili psihijatrom može biti korisno.
Strah je prirodna reakcija na prijeteće situacije, ali kada postane kroničan ili prekomjeran, može narušiti mentalno zdravlje. Globalni događaji poput pandemije COVID-19 i ratnih sukoba povećali su razinu straha među populacijom. Razumijevanje izvora straha i primjena učinkovitih strategija suočavanja ključni su za očuvanje mentalnog zdravlja u ovim izazovnim vremenima.
Fobije: što su, kako nastaju i kako ih liječiti iz perspektive geštalt terapije?
Fobije su poremećaji iz kruga anksioznih poremećaja, karakterizirani intenzivnim, iracionalnim strahom od određenih objekata, situacija ili aktivnosti, bilo da su stvarne ili zamišljene. Iako svi doživljavamo strah u određenim situacijama, kod osoba s fobijama taj strah postaje toliko izražen da može ometati svakodnevni život.
Fobije se dijele u tri glavne kategorije:
Fobije su poremećaji iz kruga anksioznih poremećaja, karakterizirani intenzivnim, iracionalnim strahom od određenih objekata, situacija ili aktivnosti, bilo da su stvarne ili zamišljene. Iako svi doživljavamo strah u određenim situacijama, kod osoba s fobijama taj strah postaje toliko izražen da može ometati svakodnevni život.
1.
Specifične fobije - uključuju strah od konkretnih objekata ili situacija, poput visine, pauka ili letenja avionom.
2.
Socijalna fobija (socijalni anksiozni poremećaj) - intenzivan strah od društvenih situacija i interakcija s ljudima.
3.
Agorafobija -strah od otvorenih ili zatvorenih prostora, javnog prijevoza ili situacija iz kojih bi bijeg mogao biti težak (npr. shopping centara, velikih trgovina, zatvorenih ulica, parkova i sl.)
Kako nastaju fobije?
Fobije nastaju kombinacijom bioloških, genetskih i okolišnih čimbenika. Istraživanja pokazuju da osobe čiji su roditelji patili od anksioznih poremećaja imaju veću vjerojatnost za razvoj fobija. Traumatska iskustva također mogu igrati značajnu ulogu - primjerice, osoba koja je imala neugodno iskustvo u avionu može razviti strah od letenja.
Neurološke studije otkrivaju da je amigdala, dio mozga odgovoran za reakcije straha, hiperaktivan kod osoba koje pate od fobija. To znači da njihov mozak reagira pretjerano na potencijalne prijetnje, čak i kada one nisu stvarne (percipirane ili zamišljene prijetnje).
Utjecaj fobija na svakodnevni život
Osobe koje pate od fobija često razvijaju obrasce izbjegavanja kako bi se zaštitile od okidača straha. Na primjer, osoba s aviatofobijom može potpuno izbjegavati putovanja avionom, što može ograničiti njezine poslovne i privatne mogućnosti. S vremenom, fobija može dovesti do socijalne izolacije, smanjenja kvalitete života i razvoja drugih anksioznih poremećaja, poput paničnih napada.
Kako liječiti fobije iz perspektive Geštalt terapije?
Postoji nekoliko učinkovitih metoda za liječenje fobija:
1.
Psihoterapija - svaki psihoterapijski pravac se bavi i ovom problematikom, najvažnije je naći psihoterapeuta koji će Vam odgovarati, i to je najvažniji faktor uspješne psihoterapije.
2.
Lijekovi - nekim slučajevima, psihijatar može preporučiti kratkoročnu farmakološku terapiju (za prvu ruku možete se savjetovati i sa svojim liječnikom opće prakse koji će Vas uputiti. Napomena: psihoterapeuti ne ordiniraju terapiju niti daju dijagnoze).
3.
Tehnike opuštanja - prakticiranje tehnika meditaciuje, disanja i progresivne mišićne relaksacije može pomoći u smanjenju anksioznosti i poboljšanju opće mentalne otpornosti.
U geštalt psihoterapiji fobije se promatraju kao način na koji osoba izbjegava suočavanje s određenim aspektima vlastitog iskustva. Umjesto da se fokusira isključivo na simptom (strah), geštalt terapeut istražuje dublje emocionalne, tjelesne i kognitivne procese koji doprinose fobičnoj reakciji.
Kako geštalt terapija pristupa fobijama?
Postoji nekoliko učinkovitih metoda za liječenje fobija:
1.
Svjesnost i prihvaćanje iskustva
Klijent se potiče da postane svjestan svojih tjelesnih reakcija, emocija i misli kada se suoči s fobičnim podražajem.
Kroz svjesnost ("awareness") osoba uči ostati prisutna u trenutku, umjesto da automatski reagira izbjegavanjem.
2.
Rad s kontaktom i izbjegavanjem
U geštalt terapiji fobija se može shvatiti kao način na koji osoba prekida kontakt sa sobom i okolinom.
Terapeut istražuje na koje načine klijent izbjegava neugodne emocije – potiskivanjem, projekcijama ili retrofleksijom (okretanjem osjećaja prema sebi).
3.
Eksperimentiranje u sigurnom okruženju
Geštalt terapeuti često koriste eksperimentalni pristup, gdje klijent može “igrati” s fobijom u sigurnom terapijskom prostoru.
Primjerice, ako netko ima fobiju od govora u javnosti, terapeut može predložiti da klijent eksperimentira s glasom, pokretima ili govorenjem u manjim koracima.
4.
Dijaloge i integracija disociranih dijelova sebe
Koristi se tehnika “prazne stolice” kako bi klijent mogao komunicirati s dijelovima sebe koji doživljavaju strah.
Na taj način osoba može istražiti unutarnji konflikt i integrirati dijelove koji su do sada bili potisnuti.
5.
Tjelesna svjesnost i regulacija
Budući da se fobije često manifestiraju kroz tijelo (ubrzano disanje, napetost, ubrzan rad srca), rad s tjelesnim senzacijama ključan je dio terapije.
Klijent se potiče da istraži gdje u tijelu osjeća strah i kako može naučiti biti prisutan uz tu senzaciju, umjesto da je automatski izbjegava.
6.
Odnosi i podrška u sadašnjem trenutku
Fobije često mogu biti povezane s neriješenim iskustvima iz prošlosti, ali ih geštalt terapija ne tretira kao nešto što se mora “popraviti”.
Umjesto toga, terapeut pomaže klijentu da u sadašnjem trenutku istraži kako se osjeća u vezi sa svojom fobijom i što mu je potrebno da je prihvati i prevlada.
Geštalt terapija ne pristupa fobijama kroz klasične tehnike izlaganja, već kroz svjesnost, eksperimentiranje i integraciju iskustava. Cilj nije “ukloniti” strah, već pomoći osobi da razvije fleksibilnost u suočavanju s njim i pronađe nove načine reagiranja.
